Noćas je i tišina gluha...........

Imao sam...
Jutro okupano mišlju...
Vrijeme obzidano srećom...
Nisam nikad ni imao....
(tražio sam prikladan uvod)
Sunce proljeva krik odsjaja...
Mjesec nariče nad odrazom blijedila...
Blještim, ali sam hladan...
Silujem osmjeh prostom mišlju...
Gledam mrak i vidim jasno...
Gledam nebo i slijep sam...
Puštam se...
Padam, umirem, sagaram u padu...
Postajem zrak, vjetar....
Sad sam sve...
U tebi, oko tebe...
Udahni...
Da te napokon osjetim...

9 ciklusa....
9 posta prašina...
Kip bez sadržaja...
Ječala je tišina....
Ječiš, govor ne puštaš....
Ne idem dalje...
Um mi se rasuo....
9 ciklusa....
Prah....
Nema smisla....

Ja sam teorija...
Djelo uma...
Djelo vremena...
Pusti moje riječi...
Slušaj što pišem...
Ja sam čovjek...
Djelo riječi...
Djelo djela...
Pusti moj um...
Čitaj što govorim...
Kliču djeca bez teorije...
Plače majka bez čovjeka...
Čovjek posta djete...
Nevinost posta iluzija....
Vrijeme noćas porodi svoj kraj...
Vrijeme noćas spozna Stvoritelja...
....
Igram se života...
Pričom vremena...

Ogulih si lice...
Nožem vremena...
Pronađoh sebe...
Pronađoh stvoritelja...
Iskopah si oči...
Prstima sjećanja...
Vidjeh sebe...
Vidjeh krvavim dupljama...
Otrgnuh kožu...
Iluzijom pokreta...
Pronađoh ništavilo...
Pronađoh dijete što ne zaboravlja...
Otkinuh si um...
Mišlju ludoga...
Čuh smijeh tišine...
Čuh šapat proroka...
Oprostio sam si udove...
Ali trup ne mogu nikada....
Možda pronađem teorije...
Možda izmislim sebe iz ničega....

Želim...
(Vrištao bi...)
Toranj od vjetra...
(Poput kakva djeteta...)
Glas od stakla...
(Čuo sam samo svoj um...)
Tišinu od buke....
(Čak je i san otišao...)
Možda te ušutkaju....
(Iluzije su dom...)
Tvoj um nema smisao...
(Vidjeh smisao u svakoj gesti...)
Smisao izostaje u tišini...
(Ne želim znati....)
Ja vidje Božanstvo u ljudskom obličju...
(Potok umire ponorom...)
Ubila ga slijepoća...
(Tu negdje....)
Ne vidiš sebe od iluzije...
(Krijem sebe...)
Tvorevina....
(Ti...)
Savršeno kompliciran izraz za tebe....
(Zrno pjeska na plaži vremena...)
Vrijeme se srami sjećanja...
(Zrno nas u gomili ničega...)
Onih što su dio njega....
(Besmislene riječi...)
Zbog tebe i mene....
(Praznina ostaje ista....)
Ovo nema smisla...
(Nema smisla...)
To noćas umire...
(.....)
San...